Bliski istok gori, a cijene nafte rastu. Jurčić: "Ako poskupi dizel, zna se što je sljedeće na redu"

Iran kontrolira Hormuški tjesnac, uski prolaz između Omanskog i Perzijskog zaljeva u Indijskom oceanu, prostorno širok svega tridesetak kilometara, ali tolike geostrateške širine da svaka obustava plovidbe njime izaziva globalne ekonomske potrese.

Kroz taj tjesnac prevozi se petina svjetske sirove nafte, ne toliko iranske koliko iz drugih zaljevskih zemalja poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta, Iraka...

Svjetske burze u ponedjeljak su reagirale rastom (potom i blagim padom) cijena nafte i plina nakon subotnjeg napada Izraela i SAD-a na Iran. Krizu dodatno potpaljuje Iranska revolucionarna garda koja je zatvorila promet Hormuškim tjesnacem zaprijetivši paležom svakog broda koji pokuša ondje proći, ali i napadima na tamošnje naftovode uz poruku da "niti kap nafte neće izaći iz regije".

"Kriza neće eskalirati, već je ovo preveliko"

O razvoju situacije na Bliskom istoku i mogućim posljedicama na svjetsku i hrvatsku ekonomiju za naš portal govorio je ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić, profesor emeritus na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

"Mislim da kriza ipak neće eskalirati, već ovo je preveliko. Vidite da oko Irana postoji prsten zemalja koje su Amerikanci već ranije neutralizirali, tako da kriza ostaje u tom krugu. Iran može ispaliti raketu tisuću i pol kilometara daleko, ali ona nema veliki borbeni učinak da bi nešto značajnije napravila i to je onda praktički terorizam, a ne rat. Američka vojna snaga je neusporedivo veća od iranske. Za SAD bi najveći problem mogao biti ako njihovi vojnici budu ginuli pa se narod počne pitati zašto im djeca ginu u tamo nekim pustinjama."

"Naftne krize nisu dramatične kao prije"

Što se tiče neminovnog rasta cijena nafte na svjetskim tržištima nakon američko-izraelskog napada na Iran, Jurčić objašnjava zašto današnje naftne krize nisu onako dramatične kao one prije 20, 30 ili 50 godina.

"Nafta danas, u odnosu na naftu prije 50 godina, kada se 1973. dogodio prvi naftni šok ili 1980. kada se nakon dolaska Homeinija Iran povukao sa svjetskog naftnog tržišta, nije ista. Tada je globalna proizvodnja bila energetski puno intenzivnija nego danas. Za proizvodnju od 1000 dolara trošilo se četiri do pet puta više nafte nego što se troši danas. Današnja tehnologija je efikasnija i nije toliko energetski intenzivna", kaže.

Jurčić podsjeća kako je prije nekoliko godina u jednom trenutku cijena nafte dosegla 130 dolara po barelu.

"I nije se dogodilo ništa strašno, samo je bilo važno da nafte ima i da svijet može funkcionirati. Utjecaj cijene nafte na inflaciju u SAD-u tada je bio ispod jedan posto, a u Europi jedan posto. No uz visok standard taj jedan posto i nije toliko bitan. Ako bi sada cijena nafte otišla iznad 100 dolara za barel, to bi bilo oko 0,5 posto utjecaja na inflaciju. No treba gledati udio cijene nafte u strukturi cijena različitih proizvoda. Imamo umjetna gnojiva za koje su nafta i plin takoreći sirovina. I u kemijskoj industriji nafta nije samo energent, nego i sirovina pa će tamo cjenovni udar biti veći", kaže.

"Nafte ima, ali će špekulanti reći da je nema"

Rast cijena nafte u prvom redu utječe na poskupljenje transporta.

"Ako dizel poskupi, poskupjet će i transport, a onda se poskupljenje može prevaliti na sve robe koje se prevoze. Najviše bi poskupjelo ono što se najviše prevozi svakodnevno, a to je svježa hrana. Poljoprivredni proizvođači svježih namirnica mogli bi iskoristiti situaciju. Kad vide da cijena nafte raste i oni će dići cijene, iako ne moraju. Najjači cjenovni udar je, dakle, preko hrane i najviše pogađa siromašne jer iza te hrane stoje transport i umjetno gnojivo koji su prvi na udaru", objašnjava Jurčić.

U taj izračun, dodaje, treba uključiti i špekulante koji koriste ovakve krizne situacije.

"Zalihe nafte u rafinerijama država su pune jer su svi očekivali ovakvu situaciju s Iranom. Brodovi plutaju puni nafte i nema razloga da nafta poskupi. No špekulanti će reći da "nafte nema" i dići cijene iako je globalno ima za sljedećih 90 dana."

Koliko će trajati kriza?

Slično je, kaže, bilo prije nekoliko godina kada je Sueski kanal bio zatvoren zbog nasukanog tankera.

"Znalo se da će brod biti odsukan za dva tjedna. I bio je. A u Europi je nafte bilo ne za dva tjedna, nego za dva mjeseca pa ipak su tada špekulanti pokušali dići joj cijenu. No nitko nije kupovao po toj višoj cijeni jer su ljudi bili pametni i znali su da će cijene brzo doći na staro."

U sadašnjoj situaciji najveća je nepoznanica, kaže Jurčić, koliko će kriza trajati.

"Ako potraje dva, tri mjeseca, zalihe bi se mogle smanjiti."

"Veći udar na plin, nego na naftu"

Usto napominje kako postoji i naftovod, doduše manjeg kapaciteta, od Arapskog poluotoka, koji ide preko Saudijske Arabije do Crvenog mora. Njime se može zaobići Hormuški tjesnac.

"Ima još jedan manji naftovod preko Ujedinjenih Arapskih Emirata koji također zaobilazi Hormuz. Puno veći udar mogao bi biti na plin jer se ukapljeni plin prevozi bordovima", kaže.

Na koncu ističe kako je dobro što sezona grijanja ide kraju i vrhunac potrošnje plina je prošao.

"Ova situacija na Bliskom istoku ne bi trebala imati tolikog efekta na cijenu plina jer dolazi toplije vrijeme i neće biti prevelika potražnja za plinom. Ako kriza završi za mjesec, dva ušlo bi se u sezonu kada se plin kupuje na veliko za zimu, pa bi efekt ovog sukoba, što se tiče energenata, mogao biti manji", kazao je Jurčić.